Intervju sa Arminom Čustom, kandidatom Naroda i Pravde za Skupštinu Srednjobosanskog kantona.

Pitanja su direktna i bez unaprijed ponuđenih odgovora, kako bi sagovornik imao priliku iznijeti svoje mišljenje, iskustvo i konkretne prijedloge.

1.Kandidirate se za Skupštinu Srednjobosanskog kantona. Koja je Vaša glavna regionalna poruka građanima od Jajca i Fojnice do Travnika, Viteza i Gornjeg Vakufa-Uskoplja?

Poruka prema građanima Srednjobosanskog kantona upravo proizilazi iz sadržaja kampanje koju sam predstavio u ovom periodu. Radi se o predstavljanju tri segmenta koje sam plasirao javnosti: slobode, dostojanstva i znanja.Rahmetli akademik Nijaz Duraković je kazao u jednom intervjuu: „Neznanje je edeb svakog zla!“ U Bosni i Hercegovini se uništavaju kvalitetni kadrovi, a stvara se negativna selekcija, gdje do izražaja dolaze nekompetentne osobe.Nažalost, naše društvo je porobljeno, oduzeta mu je sloboda, jer svaki „glas“ koji u sebi ima kritiku dovodi do uništenja pojedinca.

2.Budžet Srednjobosanskog kantona rebalansom je dosegao gotovo 496 miliona KM, pri čemu značajan dio sredstava odlazi kroz transfere. Koji mehanizmi mogu osigurati da se taj novac raspoređuje transparentno i prema stvarnim potrebama građana, a ne prema političkim interesima?

Nažalost, u našem kantonu ne postoji efikasan sistem kontrole utroška budžetskih sredstava. Paradoks je da se više izdvaja za rad određenih nevladinih organizacija, za razliku od izdvajanja prema poljoprivrednicima i podrške mladima.Konkretno, naš kanton izdvaja manje za poljoprivredni sektor nego što je to propisano federalnim propisima. Kakva je to poruka poljoprivrednicima?S druge strane, svakodnevno čitamo informacije o izdvajanju ogromnih novčanih sredstava prema fizičkim i pravnim licima bliskim vladajućoj koaliciji SDA-HDZ. Kakva se poruka šalje ostalim građanima našeg kantona?Zbog toga ćemo se zalagati, što je i platforma Naroda i Pravde, za sistem odnosno portal „Otvoreni budžet“, gdje će svaki ugovor, grant i utrošak javnog novca biti potpuno vidljiv svim građanima.

3.Koje konkretne korake možete poduzeti, u okviru svojih ovlasti ako budete zastupnik u Skupštini Srednjobosanskog kantona, kako biste utjecali na transparentniju i pravedniju raspodjelu javnih sredstava?

Upravo odgovor na navedeno pitanje krije se u navodima iz odgovora na prethodno pitanje.U tom pogledu nastojat ću zajedno sa svojim kolegama redovno tražiti izvještaje o radu, koji će posebno obuhvatati finansijski segment utroška naših sredstava.Budžet ne smije biti članstvo stranke, već vlasništvo svakog građanina.

4.Kada govorimo o obrazovanju u Srednjobosanskom kantonu, pred nama su pitanja kvaliteta, dostupnosti, kadrova, ali i podjela među učenicima. Koliko vi ako udjete u Skupštinu Kantona će te utjecati na smanjenje tih razlika i osiguravanje jednakih uslova za svu djecu?

Nažalost, mi i danas u našem kantonu imamo diskriminatorni sistem, poznat kao „dvije škole pod jednim krovom“.Možda je stanje u obrazovanju i zdravstvu najteže, i to iz razloga što je na samom startu pogrešno uspostavljen sistem, gdje se kroz politizaciju obrazovanja dovelo do situacije da danas dvije politike upravljaju obrazovnim procesom.Upravo ću pokušati kroz pozitivne procese koji su se dogodili u Kantonu Sarajevo, kroz izmjenu zakonske regulative, prenijeti određena rješenja i na naš kanton.Jedan mali primjer je moja kolegica Žana Babnović, koja je pokušala da se iz budžeta Općine Travnik izdvoje sredstva za sufinansiranje đačkih karata, jer djeca koja žive na selu i njihovi roditelji moraju izdvajati značajna sredstva. Tu dolazimo do određenog oblika ograničavanja prava na obrazovanje.Sljedeće pitanje jeste reforma obrazovanja u pogledu određenih zanimanja. U Bugojnu smo prije rata imali zanimanja koja su bila vezana za namjensku industriju. Nažalost, ta usmjerenja u obrazovanju su ukinuta, a znamo da danas imamo jaka namjenska preduzeća u Bugojnu i Novom Travniku.Dalje, tržište rada je danas dovedeno u situaciju da nedostaju zanatska zanimanja u građevinskom sektoru. Stoga je neophodno kroz reformu izmijeniti programe obrazovanja.Sve to zahtijeva proces i novi sistem, ali nema druge alternative.

5.Kako se regionalni problem iseljenja mladi može rješavati i šta biste poduzeli u vračanju mladih u BiH?

Kao općinski vijećnik u Bugojnu, pokušao sam pokrenuti pitanje uspostavljanja poslovnog inkubatora za mlađe osobe.Naravno, poslovni inkubator ne bi bio usmjeren samo prema mladim osobama, već prema svim drugim osobama koje imaju za cilj razvijanje poduzetničkih ideja i poduhvata.U osnovi, poslovni inkubatori predstavljaju institucije čija je svrha razvoj start-up preduzeća, gdje se unutar poslovnog inkubatora pružaju mnoge usluge, kao što su menadžment, savjetovanje i povoljni zakupi prostorija.Dakle, radi se o projektu izgradnje poslovno-proizvodnog prostora, koji bi se sastojao od više jedinica koje bi se ponudile mladim poduzetnicima, kao što su IT kompanije, agencije za pružanje savjetodavnih usluga prilikom osnivanja kompanija i tome slično.

6.Koji bi bio prvi potez kojim biste pokazali da svoju funkciju vidite kao odgovornost prema cijelom Kantonu, a ne samo prema sredini iz koje dolazite?

Odgovor na navedeno pitanje krije se u mojim porukama i poukama koje redovno upućujem građanima.Moj cilj, ukoliko dobijem povjerenje naših građana, bit će stavljanje u fokus tri segmenta koje sam naveo u odgovoru na prvo pitanje.Svojevremeno je dr. Ahmet Alibašić kazao: „Bože, nemoj nas kazniti zbog onoga što nemoralni među nama čine! Ima u ovoj zemlji puno časnog svijeta.“Raduje me činjenica da građani shvataju neiskrenost političkih oligarhija koje iskorištavaju nacionalne i vjerske osjećaje u cilju realizacije svojih planova. Kroz priču o ugroženosti identiteta, misleći ovdje na političke poruke koje se daju za predstojeće lokalne izbore, s jedne strane govori se ougroženosti identiteta, misleći ovdje na političke poruke koje se daju za predstojeće lokalne izbore, s jedne strane govori se o njihovoj nepismenosti, a s druge strane pokušava se građane ponovo vratiti na istu matricu kojom ih godinama varaju.Naravno, u takvom političkom procesu oni su iskoristili svoj lični interes i dobili pozicije.

Ne želim takav pristup, posebno ako uzmem u obzir svoj dosadašnji rad. Izgradnja sistema na poštivanju ljudskih prava jedini je mogući pristup koji dugoročno znači nadu u bolje sutra.Poruka koju sam dobio, da se radi o težem putu jer tražiš reformu i izgradnju sistema, za mene je politički pogubna. Naravno, shvatam i takve poruke, ali ne želim takvo djelovanje.Ne mogu ja podijeliti po 20 paketa u svome gradu, praveći svoju izbornu bazu. Želja mi je sistemska rješenja, jer se unutar općine najviše realizira ljudskih potreba.Jedne prilike stav prijatelja me je natjerao da razmislim da li je moguće na takav način boriti se. Isti je kazao: „Teško nama ako reagujemo samo na nepravdu koja je nama lično učinjena, a ne želimo da dignemo glas protiv nepravde koju doživi naš komšija, prijatelj ili radni kolega.“

8.Ako dobijete priliku da budete zastupnik, šta je ono za šta želite da Vas građani nakon mandata mogu pozvati na odgovornost?

Vrijeme je najbolji pokazatelj za mnoga pitanja. Svaki izborni ciklus ponavljaju se teme koje „diraju“ u nacionalne i vjerske osjećaje.Postavlja se pitanje: šta ste učinili u zaštiti države i naroda kojeg godinama „dobivate na priču“ o ugroženosti identiteta?Pogledajmo vremensku distancu i stanje u kojem se država nalazi. Kriminal, korupcija, nepravda, zakoni bez instrumenata za provođenje, a sve na kraju prati masovan odlazak građana iz naše države.Ključna stvar za svako društvo je vladavina prava. Sve ostalo je laž i varanje sebe kao ljudskog bića.Kad vam krenu pričati o zaštiti države i identiteta, zapitajmo se sami: gdje smo kao društvo? Umorni, bezidejni i bez nade!Upravo iz gore navedenih tri segmenta krije se cilj zvanične vladajuće politike u BiH. Napravili su sistem koji guši svaku progresivnu ideju, a mladi su odlučili na masovan odlazak iz države.