Minimalna plata od 406 KM i najniža satnica od 2,31 KM. To je bila stvarna sudbina velikog dijela radnika u privatnom sektoru Federacije 2021. godine. Ovaj graf, koji danas dijele strukture SDA, ne govori o uspjehu. Govori koliko je dugo narod bio “jeftin”.

Na prvi pogled ovaj graf može izgledati pozitivno. Ali čim se malo zagrebe ispod površine, vidi se prava slika onoga što se dešavalo od 2015. do 2022. godine. Federacija je tada rasla po modelu vrlo jeftine radne snage, dok je omladina masovno odlazila u EU.

Prešućuje se da je u 2022. najniža plata u FBiH bila 543 KM, nakon godina u kojima je minimalac bio oko 406 KM. Drugim riječima, dobar dio tog ranijeg “rasta” pravljen je tako što su ljudi radili za bijedno nizak novac, a vlast to prodavala kao stabilnost i napredak. Minimalna satnica teškog fizičkog rada 2021. godine iznosila je tek oko 2,31 KM.

Danas se jaz između plata u privatnom i javnom sektoru prilično smanjio. Međutim, u vrijeme SDA vlasti ta razlika je bila mnogo izraženija. Oni koji su bili uz stranku i dobivali poslove u javnom sektoru imali su drastično veće plate i mnogo sigurniji život od radnika u privatnom sektoru.

Baš u tom periodu Bosna i Hercegovina je masovno gubila radnu snagu, velikim dijelom i zbog tog osjećaja nepravde. EUROSTAT navodi da je broj prvih boravišnih dozvola koje su države EU izdale državljanima BiH porastao sa 11.506 u 2011. na 56.363 u 2019. godini. Desetine hiljada mladih tada nisu gledale kako da grade život ovdje, nego kako da što prije odu.

Zato ovaj graf ne govori koliko je SDA sistem ekonomije bio jak. Govori koliko je dugo narod bio jeftin, koliko je trpio nepravdu i koliko je ljudi bilo gurnuto prema odlasku.

Izvor: Nova Bosna / FB