Prihvatanjem amandmana Kluba zastupnika SDA na vanrednoj sjednici Skupštine Srednjobosanskog kantona krajem jula, sredstva prvobitno planirana za određene infrastrukturne i kapitalne potrebe preusmjerena su na tekuće transfere neprofitnim organizacijama. Odluka je otvorila pitanje prioriteta vlasti, ali i transparentnosti raspodjele javnog novca u izbornoj godini.
U godini u kojoj građani očekuju konkretnija ulaganja u škole, javne objekte, puteve i drugu infrastrukturu, vlast u Srednjobosanskom kantonu odlučila je dio budžetskih sredstava usmjeriti prema neprofitnim organizacijama.
Riječ je o izmjenama budžeta koje su usvojene prihvatanjem amandmana Kluba zastupnika SDA na vanrednoj sjednici Skupštine SBK održanoj krajem jula 2026. godine.
Ovim potezom dio sredstava planiranih za kapitalne i infrastrukturne potrebe preusmjeren je u tekuće transfere neprofitnim organizacijama. Time se, osim pitanja opravdanosti same preraspodjele, nameće i pitanje kriterija prema kojima će ta sredstva biti dodijeljena.

Novac za održavanje i ulaganja preusmjeren udruženjima

Dok se brojne lokalne zajednice u SBK godinama suočavaju s problemima dotrajale infrastrukture, potrebom za obnovom javnih objekata i nedostatkom ozbiljnijih kapitalnih ulaganja, javni novac dobija drugačiju namjenu.
Kapitalna ulaganja imaju dugoročan efekat i ostavljaju trajnu vrijednost za građane – od obnove školskih i zdravstvenih objekata do ulaganja u saobraćajnu infrastrukturu.
S druge strane, tekući transferi neprofitnim organizacijama predstavljaju potrošnju čiji efekti, u zavisnosti od načina dodjele i kontrole, građanima mogu biti znatno teže mjerljivi.
Upravo zbog toga javnost ima pravo znati ko će dobiti sredstva, po kojim kriterijima, za koje projekte i na koji način će biti kontrolisano njihovo trošenje.

Izborna godina dodatno pojačava sumnje

Posebnu pažnju izaziva činjenica da se odluka donosi uoči općih izbora.
Finansiranje udruženja javnim novcem samo po sebi nije sporno ukoliko postoji jasan javni interes, transparentan kriterij i efikasan nadzor nad utroškom sredstava. Međutim, kada se značajna sredstva preusmjeravaju prema neprofitnom sektoru u izbornoj godini, legitimno je postaviti pitanje postoji li politička motivacija iza takve odluke.
Kritičari ovakve prakse godinama upozoravaju na mogućnost razvoja klijentelističkih mreža u kojima se javni novac koristi za stvaranje političke podrške i održavanje utjecaja na terenu.
Zbog toga bi vlast SBK trebala javnosti ponuditi jasne odgovore: koliko je novca preusmjereno, kome će biti dodijeljeno i kakvu će konkretnu korist od tih sredstava imati građani Kantona.

Transparentnost mora biti jednaka za sve

Poseban problem predstavlja kontrola efekata transfera neprofitnim organizacijama.
Kod infrastrukturnih projekata postoje konkretni objekti, radovi, izvođači i procedure javnih nabavki. Kod transfera udruženjima kontrola rezultata često zavisi od kvaliteta izvještaja, kriterija dodjele i mehanizama nadzora.
Zato javnost ne bi trebala dobiti samo informaciju o tome koliko je novca izdvojeno, već i spisak korisnika, iznose pojedinačnih transfera, svrhu dodjele te izvještaje o realizaciji finansiranih projekata.
Bez takvih podataka, svaka preraspodjela javnog novca prema neprofitnom sektoru ostavlja prostor za sumnje u političku podobnost korisnika i opravdanost potrošnje.

Prioriteti vlasti najbolje se vide u budžetu

Na kraju, budžet je najprecizniji pokazatelj političkih prioriteta.
Ako se sredstva za kapitalne potrebe mogu relativno lako preusmjeriti u transfere neprofitnim organizacijama, građani imaju pravo pitati zbog čega su upravo ti projekti stavljeni u drugi plan.
Hoće li zbog ovakvih odluka biti manje novca za obnovu javnih objekata, infrastrukturu i druga dugoročna ulaganja? Ko će dobiti sredstva iz povećanih transfera? I hoće li javnost nakon njihove dodjele moći provjeriti gdje je svaki konvertibilni fening završio?
To su pitanja na koja bi Vlada i Skupština SBK trebale odgovoriti prije nego što građani počnu osjećati posljedice novih budžetskih prioriteta.
Jer u konačnici, pitanje nije samo koliko novca vlast troši, nego i na šta ga odlučuje potrošiti – i kome ta potrošnja donosi korist.