Da je Bosna postala oaza divljaštva, imamo argumenata na pretek. Ne mogu se argumenti divljaštva braniti ni religijom ni politikom. Ako su sastavni dio religije, a po onome što vidimo i živimo jesu, treba dobro preispitati religiju, Ako su sastavni dio politike, a jesu, treba dobro preispitati politiku i političare koji to podržavaju. Ako su sastavni dio i religije i politike, a jesu, onda niko ne može oboriti konstataciju da se radi o divljači ma kojima narod na izborima daje legitimitet. Samo divljaci mogu njegovati mržnju. Samo su divljaci podobni za religijsko i političko manipulisanje. Divljak nije čovjek jer se ne uklapa u definiciju da je čovjek svjesno biće. Bez pardona, ovo divljaštvo u Bosni, ponos je i određenih vjerskih autoriteta na žalost. Koliko mi je poznato, ni u jednoj ,Svetoj knjizi ne piše mrzi bližnjeg svoga. Ako ne piše, a mržnja se događa, propovjeda, odgaja, njeguje po bilo kojoj osnovi, ne možemo govoriti o svijesti nego mentalnom poremećaju. Kad akademske zajednice, kao kreatori i odraz svijesti jednog društva šute na njegovanje mržnje, onda je to poticaj i saučešće u zločinu sa predumišljajem.

Odavno su razumom obdareni ljudi shvatili kakvo munafičko zlo je izvijesni Jasmin Mulahusić. To je osoba koja se na vjeru poziva, a ne živi je, to je osoba koja u ime čistog islama potvara, laže i ljudima udara na ono što on nema, a to je čestitost.

Ko ga finansira i po čijem nalogu piskara, možemo zaključiti po objavama.

Riječ je o osobi upitnog mentalnog stanja koja je poznata pravosudnim organima u BiH, pa i šire. Osobi hapšenoj po nalogu Tužilaštva BiH zbog krivičnog djela širenje nacionalne, vjerske i rasne netrpeljivosti protiv koga su svjedočile na desetine novinara, kolumnista, osoba iz javnog svijeta; osoba čiju je kuću pretresala policija Luksemburga u kojem živi, oduzela mu laptope, telefone, privela ga; osoba čije je na desetine lažnih naloga Facebook ‘pogasio’ preko noći jer su sa njih na najstrašnije načine stavljane mete na čelo brojnih osoba.

Nije problem što me politički ne voliš. Što ti se ne svidjam. Pa i što me možda mrziš. Nije problem ni što me stalno na vašim stranačkim sijelima kritikuješi napadaš, pa i ako nekada u tome predješ mjeru i slažeš, svjesno ili nesvjesno, nema veze. Nije problem ni kada mi dijete skinete sa stipendije zbog različitog političkog mišljenja. Svi znamo pogriješiti, ponesu nas neke emocije i kažemo što ne bi trebali.

Ne provjerimo dobro je li nešto istina ili laž. Ili to ne znamo prepoznati u datom trenutku.

Ali jeste problem ako kažeš “da mi se sjeme zatre”!

Jeste problem ako napišeš “da mi zemlja kosti izbaci”!

Jeste problem ako bez argumenata i smisla ponavljaš “da sam izdajnik, otpadnik ili nevjernik”!

I još je veći problem kad ove sramotne riječi lajka, podržava i širi neko koga znaš, ko ti je “prijatelj ili poznanik”, rodbina.. a koji se izjašnjava da je vjernik, da je musliman!

A najveći problem je taj što se to mnogo širi i podržava u okviru članstva vjerske i nacionalne zajednice i da pri tome uglavnom šute oni koji bi trebali reći da to nije dobro ili, što je najgore, takvi to zlo i podrže!

Ako ovakav narativ prevlada u toj našoj vjerskoj i nacionalnoj zajednici, onda insan samo može slegnuti ramenima i sam sebi kazati da više ne može pripadati takvom “društvu”.

Po cijenu da se ne može ni “kopat” kad umre!

Poštovane gospođe, gospodo ako vam je ovo dobro neka vam je na čast, bolje od ovoga niste ni zaslužili i sa ovakvim stavom ovaj narod je osuđen na propast!